Japanski bobtail
Japanski bobtail – Izgled
| OPĆENITO: | Mačka je srednje veličine s čistim linijama, mišićava je ali i vitka, rep je kao u zeca. |
| TIJELO: | Srednje, torzo duguljast i elegantan, nije mlohav i jako je snažno. |
| GLAVA: | Izgled kao savršeni jednakostranični trokut, visoke jagodice, dug nos, njuška prilično široka. |
| UŠI: | Velike, uspravne, razmaknute. |
| OČI: | Velike, ovalne, široke, a boja je u skladu s dlakom. |
| DLAKA: | Srednje duljine, mekan i svilenkast. |
| BOJA: | Mogu biti svih boja i uzoraka. |
Gen za taj pom-pom rep je recesivan i proizvest će se 100 potomaka s tim kratkim repom. Dlaka na repu zakamuflira strukturu kostiju koja se razlikuje uvelike od mačke do mačke. Rep je obično dug oko 10 cm, ali pošto je kovrčav izgleda puno kraći.
Japanski bobtail – Osobine
Japanski bobtail je prije svega dobar prijatelj. Znatiželjni su, inteligentni, oprezni, lako se prilagode na nove ljude, situacije i životinje. Aktivne su ali nisu dosadne. Njihova igra je interaktivna i nježna. Obožavaju se družiti s ljudima i uvijek će pružiti šapu kada im se da i kada ne da. Još jedna od karakteristika pasmine japanski bobtail je da ima cvrkutav glas koji proizvodi širok raspon tonova pa neki to opisuju kao pjevanje.
Japanski bobtail – Povijest
Ne zna se točno gdje i kada je nastao japanski bobtail ( kratkorepa). Jedna priča govori o ženki kratkog repa imena Maneki-Neko za koju su govorili da donosi sreću. I ta Maneki-Neko se pojavljuje na pročelju hrama Gotokuji blizu Tokia. Iako povijesni zapisi ne objašnjavaju podrijetlo, ali u japanskom folkloru objašnjavaju.
Poznate legende govore o maci koja je spavala i čiji je rep uhvatila iskra vatre s obližnjeg ognjišta. Uplašena mačka je trčala kroz ulicu Imperial City, pri tom paleći kuće. Ujutro je cijeli grad bio uništen i car je odlučio da se svim mačkama trebaju odrezati rep kako bi se spriječile takve nesreće. Domaće mačke su uvedene u Japan iz Kine i Koreje u ranom šestom stoljeću, no nejasno je su li uvedene i mačke s kratkim repom. Smatra se da mačke sa kratkim repom potječu iz 17. stoljeća, jer su prikazane trobojne mačke u brojnim japanskim grafitima za to vrijeme. Trobojne mačke, uglavnom bijele s crvenim i crnim mrljama se nazivaju Mi-Ke. Ove mačke su cijenjene i čuvale su se u hramovima i domovima carskih japanskih obitelji dugi niz godina, a i dan danas se smatra da donose sreću.
Između 13. i 15. stoljeća Vlada je odlučila da mačke trebaju štiti industrije svile i trgovine jer su im opasno zaprijetili miševi. Pa je tako ova pasmina postala ulična mačka, a ne kućni ljubimac. U SAD-u će te vidjeti ove mačke kao kućne ljubimce, dok u Japanu će te ih vidjeti samo na ulicama. 1908. godine je prvi put došla ova pasmina u SAD iz Japana, donio ga je američki vojnik, pa su onda tek 1968. opet došle tri mačke koje je uvela Elizabeth Freret i tada je započeo formalno uzgoj u Americi.
1969. godine CFA je prihvatila japansku kratkorepu mačku, a 1976. su se mogli i natjecati.