Turska angora
Turska angora – Izgled
| OPĆENITO: | Idealna turska angora je uravnotežena, graciozna mačka s finom svilnekastom dlakom koja titra na svaki pokret. |
| TIJELO: | Srednje veličine, trup dug i tanak, ramena i bokovi su iste širine i jako je mišićavo. |
| GLAVA: | Mala do srednje velika, srednje duga. |
| UŠI: | Velike, široke u korijenu i čupave, postavljene su visoko na glavi, okomito i uspravno. |
| OČI: | Velike, bademastog oblika, mogu biti svih nijansi zelene, zlante, plave boje, i nije važno koje je boje dlaka. |
| REP: | Dug i sužava se prema kraju. |
| DLAKA: | Duljina varira, na repu i ovratniku bi trebala biti duga, puna i fine teksture. |
| BOJA: | Može biti bilo koje boje i uzorka osim pokazatelja hibridizacije. |
Turska angora je uglavnom bijele boje ali su s godinama postale popularne i turske angore u drugim bojama. Kao što je slučaj i kod drugih pasmina čiste bijele angore s plavim očima se mogu roditi potpuno ili djelomično gluhe. Ali bez obzira na tu deformaciju, bez problema će se snalaziti u okolini.
Turska angora – Osobnost
Turska angora izaziva strašne reakcije ljudi sa svojom inteligencijom i odanosti prema ljudima. Biti će jako nesretne ako nisu u centru pažnje i vole biti uz vas šta god radili. Uživaju u dobrom razgovoru, također su i dobroćudne. kada dobiju neku idju potrudit će se da je i ostvare.
Obožavaju se igrati i šaliti sa svojim omiljenim ljudima. Kada su dobro raspoložene znaju biti prepune akcije i nestašne. Kada je u pokretu izgleda kao da pleše. vrlo su inteligentne i žele vijek biti u središtu zbivanja ali će vam tolerirati nekoliko minuta nepažnje. Također su poznate i po obožavanju vode, pa ponekad znaju i zaroniti.
Turska angora – Povijest
Nitko nije baš siguran kada je i gdje turska angora nastala. Najčešća je teroija da je nastala od dugodlake mačke (felis manul). Ta je mačka bila gotovo neukrotiva za razliku od danjašne domaće turske mačke. Vrlo je vjerojano da je nastala od afričke divlje mačke kao i druge domaće mačke.
Recesivna mutacija za dugu kosu je vjerojatno došla spontano prije nekoliko stoljeća i bila je ovjekovječena križanjem u planinskim područjima u Turskoj. Franscuski prirodoslovac De Buffon u kasnim 1700-ima je napisao kako su mačke s dugim krznom došle iz Male Azije.
Ipak one su već stoljećima primječene u Turskoj i okolnom susjedstvu. Prema legendi, Muhamed koji je utemeljitelj islamske vjere, mnogo je volio mačke tako da niš nije smjelo poremetiti njegovo Muezza koji je spavao u njegovom naručju. Nekada se zvala Ankara mačka. Ankara je također dom dugodlakih kunića i koza.
Već krajem 1500-ih godina ove dugodlake mačke su uvezene u Veliku Britaniju i Francusku iz Turske, Perzije, Rusije i Afganistana. Do kraja 1700. godine ove mačke su se uvozile i u Ameriku.
U ranim danima ove mačke su bile veoma cijenjene. Jednom je navodno, na izloži u Londonu 1890-te, vlasnik angore odbio ponudu od 5000 $ za svoju voljenu mačku.
Angora se koristila kod perzijskih uzgojnih programa kako bi perzijski kaput bio duži i sjajniji. Kasnije je upravno vijeće odlučilo kako bi bilo najbolje da sve dugodlake pasmine trebaju jednostavno zvati dugodlake. Perzijska, Angora i ruska plava mačka su uzgajane zajedno bez razlike. Turska angora je jedino u svojoj rodnoj zemlji bila baš čista pasmina. Prestale u se pojavljivati na izložbama i u refistracijskim zapisima. Do 1900. turksa angora je gotovo nestala.
Početkom 1900-ih godina Turska vlada sa zoološkim vrtom je započela pedantan uzgojni program za zaštitu i očuvanje bijele turske angore s plavim očima, taj program se nastavlja i danas.
1770. godine CFA je prihvatila tursku angoru. Od 1973. je počela sudjelovati na natjecanjima, ali do 1978 su bile prijavljene samo bijele angore.