Balineška mačka
Balineške mačka – Izgled
OPĆENITO: | Balineška mačka je vitka mačka su dugom zašiljenom linijom, vrlo okretna, ali i snažna i mišićava. |
TIJELO: | Srednje veličine, graciozno i dugo, vrat dug i tanak. |
GLAVA: | Duga, srednje veličine, ravna lubanja, fina i klinasta njuška, brada i čeljust su srednje veličine, nos dugačak i ravan. |
UŠI: | Izrazito velike, istaknute, u korijenu široke. |
OČI: | Bademastog oblika, srednje veličine, uglavnom plave boje. |
REP: | Dug i tanak. |
DLAKA: | Srednje duljine, svilenkasta, priljubljena uz tijelo, dlaka na repu se širi poput perjanice. |
BOJA: | Bijela, čokoladna, plava i lila. |
Balineška mačka nosi uzorak svojih sijamskih predaka, ali stil tijela i osobnost su kao kod perzijskih mačaka. Dolaze u samo četiri boje kao i sijamske mačke a to su: bijela, čokoladna, plava i lila boja.
Balineška mačka – Osobine
Balineške mačke su pametne, slatke i zabavne. Kao i sijamske, poznate su po svojoj sposobnosti komuniciranja, ponekad je to i non-stop pa ove mačke nisu za svakoga. Vrlo su društvene, jako su osjećajne ako niste dobro raspoloženi, pa će učiniti sve da vas razvesele.
Vrlo su brzi skakači i vole biti na vašim ramenima. Vole se igrati i lako će te ih naučiti igrati hvatanja, pa će vam dodavati loptu ili igračke kako bi im opet bacili. Zabavljati će vas svojim budalaštinama, ali će vas i mnogo voljeti. Kada traže pozornost znaju biti jako uporne, ali svejedno imaju svoje dostojanstvo.
Balineška mačka – Povijest
Dugodlaki mačići se počeli spontano pojavljivati u ranim 1900-tim godinama u sijamskom kratkodlakom leglu. Neki uzgajivači tvrde da je uveden gen za dugu kosu u Europi nakon Prvog svjetskog rata. Sijamske mačke su gotovo uništene kao europska pasmina nakon rata (kao i druge pasmine), uzgajivači su nakon ratova koristili druge pasmine kako bi se loze pomladile.
Ostali uzgajivači vjeruju kako se gen za dugu kosu pojavilo mutacijom, što je također moguće. Oko obe dvije teorije je bilo spora jer je svaka imala svoje zagovornike, ali i nitko ne zna sigurno koja je teorija točna.
Dugokose sijamske mačke su registrirane 1928. godine, a tek 1940. godine su se uhvatili ozbiljno uspostavljati pasminu. U to vrijeme, nekoliko je uzgajivača počelo radit s dugodlakim mačkama koje su rođene u čistokrvnom sijamskom leglu.
Helen Smith im je dala ime po plesačima s otoka Bali zbog gracioznih pokreta i njegovane linije. Mnogi uzgajivači sijamskih mačaka nisu vjerovali kako je balineška mačka nastala prirodnom mutacijom, a Helen Smith i Sylvia Holland su radile na razvoju ove pasmine.