Maine Coon mačka
Maine coon mačka – Izgled
| OPĆENITO: | Robustan, može izdržati oštru klimu, prepoznatljiv zbog svoje glatke i neuredne dlake. |
| TIJELO: | Srednje veličine, mišićav, široka prsa. |
| GLAVA: | Srednje širine i dužine, visoke jagodice, nos srednje dužine, blago zakrivljen iz profila. |
| UŠI: | Velike, čupave, široke u korijenu, prema vrhu se sužavaju, postavljene su visoko i široko razmaknute. |
| OČI: | Velike, blago koso postavljenje, uglavnom su zelene, zlatne ili bakrene boje. |
| REP: | Dug, širok u korijenu te se sužava. |
| DLAKA: | Svilenkasta, kraća na ramenima, viša na trbuhu i nogama. |
| BOJA: | mogu biti svih boja i uzoraka |
Maine coon mačka je jedna od najvećih domaćih pasmina, muški mogu biti teški 12-18 kn, a ženke teže 10-14 kg. Trebaju im tri do četiri godine da se u potpunosti razviju. Iako su najčešće smeđe boje, mogu biti i u drugim bojama.
Dlaka joj je za sva vremena i teška, na ramenima kraća. A na trbuhu i nogama dulja pa izgleda više nego što je. Dlaka joj je glatka i svilenkasta. Preporučuje se dva puta tjedno češljanje s češljem od čelika.
Maine coon mačka – Osobine
Maine coon mačka je popularna zbog toga što je velika, inteligentna, ima bujnu dlaku i privržene su ljudima. Iako su jako posvećene, razigrane i pune ljubavi prema ljudima koji ih čuvaju ali mogu biti rezervirane prema nepoznatim ljudima. Al s vremenom će se oprezno prilagođavati. Maine coon mačka voli vodu, a i pošto im je krzno vodootporno neće im smetati ako im se krzno smoći.
Maine coon mačka – Povijest
Za maine coon mačku smatraju da je podrijetlom iz Amerike, jer su bili na kontinentu još i dok su bili kolonijalni dani, a možda čak i duže. Kako su došle tu i odakle su im preci došli se svi pitaju jer nemaju nikakve posebne zapise odakle su.
Postoje mnoge maštovite priče o podrijetlu ove pasmine (neke više, a neke manje uvjerljivije) ali pravi dokaz je nedostižan. Jedna priča navodi da je pasmina nastala od rakuna i domaće mačke pa joj je stoga i ime maine coon. Iako i rakuni i maine cooni su bujni i imaju duge repove to je sve što im je zajedničko.
Druga anegdota smatra da je maine coon nastao križanjem bobcat i domaće mačke tyrsts što bi objasnilo uši, čuperke na nožnim prstima i impresivnu veličinu ove pasmine.
Ostale maštovite priče tvrde da maine coonsi su potomci dugodlakih mačaka koje su pripadale Marie Antoinette. Kraljičine mačke i druge stvari je u Ameriku prokrijumčario kapetan Clough koji je spašavao kraljicu od giljotine. Nažalost, kraljicu su pogubili, ali je mačka na kraju završila s kapetanom Cloughom u Maine.
Posljednja al ne i manje važna je priča o kapetanu Coon, koji je 1700. godine donio dugodlaku mačku na sjeveroistočnu obalu Amerike.
Ova posljednja priča ima barem trun istine. Pomorci su na svojim jedrenjacima dovodili tu pasminu u Novi Svijet. Neke su mačke izašle na sjeveroistočnoj obali pa se naselile na farmama ranih naseljenika. Prvih godina mora biti otporan na mačke i ljude podjednako. Samo najjači i prilagodljivi će preživjeti. Putem prirodne selekcije, razvili su se u velike, čvrste mačke s gustim i vodootpornim krznom.
Bez obzira odakle je došla ova pasmina, jedna je od prvih pasmina iz 19. stoljeća i postale omiljene. F. R. Pierce koji je bio vlasnik maine coon mačke već ga je 1961. godine naveo u knjizi pod imenom Leo. Maine coon mačka je proglašena najboljom pasminom u New Yorku 1895., a također je bio pobjednik u Bostonu 1897. 1898. i 1899. godine.
Međutim, u ranim 1900-tim godinama su uvezene u zemlju egzotičnije pasmine, prijatelji životinja su zamijenili maine coone za perzijske i druge. Do 1950 pasmina je nestala.
Srećom, mala skupina uzgajivača ipak održavaju ove pasmine. Udruge koje su ignorirale maine coon su opet ih prihvatile na natjecanja i podiže im se popularnost.