Singapurska mačka
Singapurska mačka – Izgled
| OPĆENITO: | Zdrave, male i mišićave mačke s velikim očima i ušima. |
| TIJELO: | Malo do srednje, umjereno mišićavo. |
| GLAVA: | Zaobljena lubanja, široka njuška s tupim nosom, brada dobro razvijena. |
| UŠI: | Velike, široke u korijenu. |
| OČI: | Velike, bademastog oblika, uglavnom zelene, žute boje i boje lješnjaka. |
| REP: | Vitak, tupog vrha,ali nije savitljiv. |
| DLAKA: | Vrlo kratka i leži uz tijelo. |
| BOJA: | Sepija ‘agouti’. |
Singapurska mačka posjeduje dominantni gen koji ima i abesinska mačka kojoj daje prepoznatljivi kaput. Boja dlake je uglavnom u toploj smeđoj boji (sepija) sa temeljnom bojom bjelokosti. Odrasli mužjaci teže oko 2.7 kg, a ženke oko 1.8 kg.
Singapurska mačka – Osobine
Singapurska mačka, sretno nesvjesna kontroverzi koje ih okružuju idu dalje onakve kakve jesu dosadni zadovoljavatelji ljudi. Kod kuće vole biti u centru pažnje i uvijek požele dobrodošlicu gostima jer oni ne znaju što znači riječ stranac. Jako su znatiželjne i razigrane čak i u odrasloj dobi. Glasovi su im tihi i nenametljivi. Ova singapurska mačka nije toliko atraktivna kao abesinska, ali su ipak duhovite. Ljubazne su, inteligentne i raspoložene su onako kako ste i vi.
Singapurska mačka – Povijest
Singapur je otok smješten na vrhu Malajskog poluotoka u jugoistočnoj Aziji. Živjele su u blizini ribara, i nije se obraćala pozornost na njih, sve dok ne postanu neugodne zatim bi ih uhvatila policija koja hvata mačke. To je težak život za ove nomade, daleko prije nego su bile nagrađivane bile su poznate kao mačke iz odvoda i kanalizacije na otoku.
Male smeđe mačke su zabilježene na otoku 1965 godine. Međutim, ova pasmina nije jedina vrsta na otoku, druge vrste su imale drugačiju boju dlake i kratke repove. Singapurska mačka je u Sjevernoj Americi ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanja pasmina domaćih mačaka pa je tako dobila reklamnu kampanju za promicanje turizma u Singapuru.
Godine 1975. Tommy i Hal Meadow se vratio iz Singapura s tri mačke (sepija boje) i zvale su se Tess, Tickle i Pusse. Tommy Meadow, bivši sudac CFF-a i uzgajatelj abesinskih i burmanskih mačaka, napisao je standard za ovu pasminu i započeo uzgojni program kako bi uklonili neželjene osobine i kako bi postojala dosljednost u boji, dlaci, uzorcima i raspoloženju. 1980 godine je još jedan uzgajivač dobio mačku iz Singapura koju su također koristili u uzgojnom problemu. Tommy je osnovala singapursko društvo, a cilj mu je bio zaštiti, očuvati i promicati Singapur. CFA je prihvatio pasminu 1982. godine.
Kontroverze su nastale 1990. godine kada je singapurska novinarka Sandra Davie intervjuirala Tommy Meadowa za Straites Times. Tommy je priznao kako su Tess, Tickle i Pusse bile rođene u Americi i poslije prevezene u Singapur 1974. godine kada su se ona i njen muž preselili tamo. Te tri mace su bile unuci singapurske mačke koju je Hal brodom poslao svojoj ženi u Texas 1971. Objasnila je kako je nakon što je dopustila parenje, postala uvjerena kako te mačke mogu postati temelj ove nepoznate pasmine i odlučila ih kao takve promovirati. Zbog povjerljive prirode Halovog posla, inzistirao je na tajnosti izvora Tesse, Ticklea i Pusse. Budući da nije vodila evidenciju parenja kod tih prvih mačaka, Tommy tvrdi kako je ova pasmina započela 1975. godine.
neki uzgajivači tvrde da singapurska mačka ima uzorke koji su nalik onima koje ima abesinska mačka ali to nije dokaz zajedničkom podrijetlu. Burmanske mačke također izvorno potječu iz tog dijela svijeta.
Zbog raznih neslaganja, uzgajivači su formirali međunarodni singapurski savez. Dodatne singapurske mačke su uvezene sredinom 1980-ih godina.