Egzotična mačka
Egzotična mačka – Izgled
| OPĆENITO: | Idealna egzotična mačka treba imati jake kosti, sa slatkim izrazom i mekanih, okruglih linija. |
| TIJELO: | Niskih nogu, širokih i dubokih prsa, mogu biti srednje ili velike. |
| GLAVA: | Okrugla i masivna, sa široko lubanjom, okruglo lice, nos kratak i prćast, dosta razmaknute oči, puni obrazi, snažna čeljust, široka i puna brada, dobro razvijena. |
| UŠI: | Male, okrugle, naginju se prema naprijed. |
| OČI: | Velike, okrugle i pune, boja očiju ovisi o boji dlake. |
| REP: | Kratak ali razmjeran dužini tijela. |
| DLAKA: | Srednje dužine, gusta, mekana i ima gustu i bogatu poddlaku. |
| BOJA: | Sve boje i uzorci kao i kod perzijske. |
Da bi se egzotična mačka održala tip tijela, krzno i raznolikost gena potrbno ih je ponekad križati s perzijskim mačkama. Oko 50% mačića će imati dugu dlaku ako im roditelji imaju recesivan gen za dugu kosu. To može biti razočaravajuće jer usporava proces reprodukcije jer ih dugodlake CFA nebi priznavao kao egzotične ili perzijske mačke.
Egzotična mačka – Osobine
Egzotična mačka je razigrana pasmina i uživa u dobroj igri. Zbog utjecaja američke kratkodlake življe su od perzijskih, iako neki uzgajivači tvrde kako su te dije pasmine jako slične po temperamentu. Bez sumnje njihova osobnosti je vrlo slična ako ne i identična.
Obe dvije pasmine su mirne, odane, slatke i ljubazne. Vole biti uz svoje omiljene ljude i uvijek će ih slijediti samo da saznaju što rade. također uživaju u zagrljaju i maženju.
Egzotična mačka – Povijest
U kasnim 1950-im godinama američki uzgajivači mačaka, motivirani popularnosti perzijske mačke, su počeli potajno miješati perzijsku sa američkim kratkodlakim mačkama kako bi poboljšali tijelo i kako bi dobili lijepu srebrnu boju dlake. (U to vrijeme i sve do 1965. Američke kratkodlake su se zvale domaće kratkodlake mačke.) Zbog hibridizacije, američke mačke su prošle kroz razdoblje remodeliranja u 1960. Godini. Mačke su imale teže glave, kraći nos, a krzno postaje gušće i duže. Zbog popularnosti perzijskih, hibridi su bili jako dobri u emisijama iako nisu bili priznata pasmina u to vrijeme.
Ostali uzgajivači kratkodlakih zaprepašteni promjenama kod pasmine, odlučili su zabraniti sve američke mačke koje su pokazivale znakove hibridizacije. Egzotične kratkodlake bi možda i ostale nezakonite da nije bilo sutkinje Jane Martinke. Ona je prva predložila kako bi se oni trebali smjestiti u vlastitu sobu.
Prvi puta je ova pasmina prihvaćena za prvenstva od strane CFA 1967. godine. Tada je uzgajivačima bilo dopušteno da svoje perzijske hibride svrstaju u novu klasifikaciju. Nekoliko je uzgajivača odlučilo premjestiti svoje mačke u novu skupinu i oni su imali dug put ispred sebe. Zbog početne otpornosti na nove pasmine napredak egzotične mačke je bio jako spor.
Isprva su uzgajivači koristili burmanske i ruske plave mačke sa američkim kratkodlakim kako bi dobili gen za kratku dlaku.
1971. godine ova pasmina je postigla status Grand prvaka. A 1991 je postala mačka godine, 1992 također je egzotični mačić pobijedio.