5 Najopasnijih bolesti mačaka
Na svijetu ima mnogo maca lutalica koje nemaju svoj dom. Budući da one često nose opasne bolesti,najbolja stvar koju možete učiniti kako bi zaštitili svoj mačku je ta da je držite u kući. Ako stoji unutra, vaša mačka se neće boriti sa drugim životinjama i tako postoji manji rizik širenja bolesti putem rana. Također morate ih držati podalje od izvora širenja infekcije parazitima, uključujući buhe i krpelje. I spriječiti zatajenje bubrega koje može doći kao rezultat gutanja opasnih tekućina poput antifriza.
Najviše su izložene riziku mačke koje žive na cesti i u domovima s mnogo mačaka. Međutim, kao i mace lutalice i mace koje su kućni ljubimci također mogu biti bolesne. Dobra vijest u vezi bolesti mačaka je ta da se većina može lako spriječiti, loša vijest je da liječenje može biti i jako teško. Također važno je imati na umu kako čak i manje bolesti mogu prouzročiti velike zdravstvene probleme. Neke su bolesti opasnije od drugih, a sada ćemo saznati nešto o najozbiljnijim.
5. Mačja leukemija FLV(Feline Leukemia Virus)
Ova leukemija je bolest koja se širi preko urina, iscjetka i sline iz nosa. Mace može uhvatiti bolest preko ugriza, dijeljenja hrane i vode iz zdjele. Ili jednostavno od zajedničkog života. Majka mačka može prenijeti bolest na svoje mačiće, a mačići imaju veću vjerojatnost da će dobiti bolest od odraslih mačaka. Kod nekih mačaka bolest se odmah može vidjeti, a kod drugih simptomi se mogu vidjeti nakon nekoliko tjedana. Simptomi leukemije mogu biti proljev, kožna infekcija, bolest očiju i dišnih puteva, infekcije mjehura, neplodnost, anemija i rak. Bilo koja kronična bolest može biti znak mačje leukemije.
Iako ne postoji lijek za leukemiju, bolest se može lako spriječiti. Mačja leukemija se može spriječiti na način da mačku držite u kući, životnu sredinu održavate čistom. I najvažnije od svega da osigurate vašoj mački cjepiva koja mogu spriječiti leukemiju. Prema istraživanjima, rijetki su slučajevi leukemije kod mačaka koje su bile cijepljenje.
4. Mačji virus FIV(Feline Immunodeficiency Virus)
Za razliku od ljudskog HIV-a seksualni kontakt nije glavni čimbenik u prijenosu mačjeg virusa (FIV). Ovaj virus se prvenstveno širi preko rana od ugriza, a obolijevanju su najpodložnije one mačke koje žive vani. Međutim, za razliku od leukemije, povremeni kontakt kroz dijeljenje hrane i vode ne povećava značajno rizik od zaraze FIV-om. Rijetko se događa da majka prenosi virus svojim mačićima.
Kada virus uđe u krvotok, može ostati neaktivan sve dok ne pređe u aktivnu bolest. FIV je usmjeren na imunološki sustav, pa macama mogu biti povećani limfni čvorovi, čirevi na jeziku, upale desni, nagli gubitak težine, kožne bolesti, proljev, anemiju, bolest očiju i rak.
Kako bi spriječili mačku treba je držati u kući i redovito je cijepiti. Mačku cijepite nakon što navrši 8 tjedana i nakon tri doze cjepiva može se spriječiti infekcija za oko 60 do 80 posto.
3. Zatajenje bubrega
Ova bolest je jedna od vodećih uzroka smrti u starijih mačaka. Uzroci bolesti bubrega uključuju dob, genetičke i okolišne čimbenike kao što su npr. pristup otrovnim stvarima. Zatajenje bubrega kod mačaka može biti akutno ili kronično. Akutno zatajenje bubrega je povezano s naglim zastojem rada bubrega, a kronično zatajenje bubrega je rezultat progresivnog propadanja bubrega.
Mogu se pojaviti brojni simptomi koji upućuju na ovu bolest a to su: prekomjerno mokrenje, povećana žeđ, mučnine, zvuk pucketanja u čeljusti, povraćanje, dehidracija, zatvor, gubitak apetita, gubitak težine i pospanost. Ako vaša mačka ima bilo koji od ovih simptoma, vaš veterinar je može testirati da li ima zatajenje bubrega. Testiranje se najčešće provodi pomoću urina. Postoje i krvni testovi koji mogu vidjeti kolika je razina kreatinina i dušika u krvi. Povišena razina kreatinina može značiti gubitak bubrežne funkcije.
Iako ne postoji lijek za ovu bolest, možete je ublažiti prilagođenom prehranom, lijekovima i terapijom hidratacije. Životinje koje se liječe mogu preživjeti dulje vrijeme koristeći samo 5 do 8 posto svojih bubrega.
2. Mačja kuga (panleukopenija)
Mačja kuga je vrlo zarazna virusna bolest u mačaka. Mačići su najviše izloženi riziku obolijevanja, te gotovo uvijek uginu. Čak i ako se daje terapija nakon obolijevanja, virus se može širiti putem tjelesnih tekućina, izmeta i buha i obično se prenosi preko zdjele za hranu i vodu, odjeće i kade. Kuga utječe na crijevni trakt i napada imunološki sustav. Mačke koje pate od ove bolesti vjerojatno će imati proljev, povraćanje, dehidraciju, glad i anemiju. Simptomi uključuju depresiju, gubitak apetita i pospanost. Veterinar može dijagnosticirati krugu kroz fekalne i krve testove.
Liječenje je agresivno, jer se bolest može ubiti i u jednom danu. Za borbu protiv bolesti mačke obično primaju transfuziju krvi, antibiotike i vitaminske injekcije. Kako bi zaštitili svoju macu cijepite je na vrijeme i nemojte dopustit da se druži s necijepljenim macama.
1. Mačja bjesnoća
Prema istraživanjima mačke su bjesnije od ostalih domaćih životinja. Bjesnoća je također jedna od najopasnijih bolesti mačaka, jer ne samo da se odražava na mačke nego se može odraziti i na ljude. Najčešće se širi putem ugriza divljih životinja. Bjesnoća napada živčani sustav i zna se jako sporo kretati, može čak biti u mački dva do pet tjedana a da ništa ne primijetite.
Simptomi su slaba koordinacija, konjuktivitis, slinjenje, groznica, čudno ponašanje, depresija i gubitak težine. Za bjesnoću ne postoji nekakav tretman ili lijek. Najbolje što možete učiniti je to da provjerite je li vama mačka cijepljena i držati je u kući kako bi izbjegli kontakt sa zaraženim životinjama.